Igre u doba korone

U staroj dubrovačkoj gradskoj luci 10. srpnja otvorene su 71. Dubrovačke ljetne igre. Ceremonija otvaranja bilo kojeg festivala formalno nosi niz umjetničkih dilema. Ove godine, uz izazove korespondiranja s vremenom, usklađivanja postmodernističkih, suvremenih, performativnih i tradicionalnih elemenata te glazbenih odlomaka, redateljici i scenaristici Marini Pejnović prepriječio se prostor! Stara gradska luka sa svojom višeslojnom ambijentalnošću bila je prevelik izazov. Stalna kamena scenografija kao antipod nestalne morske površine bili su nedovoljno iskorišteni i postali su preprekom na putu dobre ideje. Očito je da je vizualni element bio namijenjen televizijskom prijenosu pa publika nije ni bila nužna. Koncept je u svojim dijelovima bio dobro zamišljen – odličan Jazz orkestar Hrvatske radiotelevizije i saksofonist Ivan Bonačić, dirigent Tomislav Fačini, pjevačica Dubravka Šeparović Mušović, pijanist Aljoša Jurinić i komorni sastav Dubrovačkoga simfonijskog orkestra, neizostavni folklorni ansambl Linđo, dok su glumci imali nezahvalnu ulogu pa su više nemušto plesali i pjevali nego glumili. Dramaturška je struktura s predugim glazbenim i plesnim dijelovima bila neujednačena uz nedostatak dinamike i zajedničkog nazivnika. Uz snimku Gotovčeve Himne slobodi ne možemo se ne upitati koliko Dubrovnik uspijeva sačuvati tu vrijednost kojom se diči.

U staroj dubrovačkoj gradskoj luci 10. srpnja otvorene su 71. Dubrovačke ljetne igre / Izvor Arhiva Dubrovačkih ljetnih igara

 Dan poslije, koncertom pijanista Aljoše Jurinića pod naslovom Spomenik Beethovenu započet je glazbeni program Igara. Jurinić je odabrao Beethovenov Andante favori F-dur WoO57 i Sonatu, op. 53 u C-duru Waldstein te Fantaziju u C-duru, op. 17 Roberta Schumanna i Ozbiljne varijacije Felixa Mendelssohna napisane u čast podizanja spomenika Beethovenu u Bonnu. Pijanist Jurinić je rafinirana senzibiliteta s pianissimima na granici šapta i nikad grubim fortissimima. Stoga i ne čudi što je Beethovenova glazba bila stilski interpretirana u lirici Chopinova tona, prelijevala se kadikad u impresionističke boje u kojoj je na momente nedostajalo Ludwigove siline i jasno ocrtanih kontura u kantilenama. Integralnost se najviše osjetila u pijanistički i konceptualno zahtjevnoj Schumannovoj Fantaziji, kod koje su se sugestibilno izmjenjivali ludički karakter skladbe i njezini mirni dijelovi. Ozbiljne varijacije Felixa Mendelssohna pridonijele su studioznom dojmu, ali više priklonjene školski sigurnoj interpretaciji. Kod Jurinića plijeni njegova iskrena, mladenačka predanost glazbi, koju inteligentno gradi kroz izvedbu. Uz nešto manjkavosti stilske različitosti, kompenzirane visokim pijanističkim kvalitetama, u velikom zamahu Jurinićeve karijere bio je to vrlo dobar koncert.

 U glazbenom programu očekuje nas još sedam koncerata u četrdeset festivalskih dana, uz rijetke iznimke, mahom mladih glazbenika. Riječ je o umjetnicima na začetku karijere, kojima ne bi bilo u redu prejudicirati negativan ishod angažmana, ali koji tek trebaju zaslužiti nastup na Igrama. Ovako glazbeni dio programa nalikuje podiju mladih glazbenika. Čak i u doba pandemije, kad je financiranje kulture smanjeno, mogao se složiti smisleniji program. U neprofesionalnom ozračju na svim poljima djelovanja, u kulturi je nužno zadržati integritet i ne dopustiti lakonski pristup, posebice u programskom konceptu. Krivi koraci pridonose percepciji kulture kao igraonice, a ne ozbiljnom poslu koji bi opravdao financiranje hrvatskih građana. U Hrvatskoj postoje i projekti i umjetnici s respektabilnom karijerom koji su koncept glazbenog programa mogli održati na očekivanoj razini naslijeđenoj iz prethodnih desetljeća. To dokazuje i koncertna sezona Dubrovačkoga simfonijskog orkestra koji godinama realizira kvalitetne koncertne festivale i sezone uz domaće soliste i na koje se mogao naslanjati, uz partnerstvo, ovogodišnji glazbeni program Dubrovačkih ljetnih igara.